U narodu ovu pasminu još zovu boškarin. Istarsko govedo pripada skupini europskih primitivnih primigenih goveda osteološki vrlo bliskih ishodišnoj fosilnoj vrsti Bos primigenius (Brajković i sur., 1994.), a uobičajeno ga je nazivati podolskim.

Istarsko govedo uzgaja se na području Istre. Stvaranju ove pasmine goveda pogodovala je plodna zemlja, blaga klima i bogata tisućljetna stočarska tradicija. Pored Istre i na otoku Krku može se pronaći nekoliko primjeraka istarskog goveda.

Porijeklo istarskog goveda nije do kraja razjašnjeno, a korijene ima u govedu koje je u ove prostore došlo prije dvije i pol tisuće godina iz stepa južne Rusije i Besarabije (Šmalcelj i sur., 1958.). Tijekom tisućljeća na oblikovanje istarskog goveda utjecaj su imale populacije goveda susjednih regija, posebno podolskog goveda podunavske regije. Krajem XIX. st. te prvih desetljeća XX. stoljeća radi poboljšanja eksterijernih značajki istarskog goveda pristupilo se melioraciji s talijanskim pasminama romagnola, a kasnije maremana. Osim popravljanja veličine tijela ovim melioracijskim križanjem znatno su popravljena tovna svojstva. Mliječnost istarskog goveda je vrlo mala jer je ovo svojstvo bilo na margini interesa uzgajivača.

Rad na popravljanju istarskog goveda isključivo strogom selekcijom unutar domaćih stada počinje 1931. godine što je dalo izvjesne rezultate.

Tijekom XX. stoljeća, uslijed sve veće primjene poljoprivredne mehanizacije i nekonkurentnosti, broj ovih pasmina u odnosu na visoko proizvodne pasmine naglo se smanjuje. Krave u zreloj dobi visoke su u grebenu oko 138 cm, dužina tijela je oko 155 cm, a opseg cjevanice je 18 - 20 cm. Bikovi su u prosjeku visoki u grebenu oko 155 cm, a znaju doseći i 170 cm. U prosjeku su teški između 1000 i 1200 kg ( pojedini primjerci znaju doseći i do 1400 kg ). Istarsko govedo je grube konstitucije i snažne koštane građe, izdržljivo i otporno s velikim radnim sposobnostima.

Najčešće su jednobojno svijetlosive do bijele boje s prijelazima u tamnije sive nijanse. Bikovi su u pravilu tamniji od krava i junica. Jedna od specifičnosti (kod bikova je češća) da imaju tamniji pigment na vratu, plećki, donjem dijelu rebara i trbuha, po nosnom hrptu, falangama, dijelu lica, oko očiju, na rubovima i unutar uški i donjem unutarnjem dijelu repa. Sluznice na očnim kapcima i trepavice su tamnosive do crne boje, kao i sluznice analnog otvora, ženskog spolovila i koža jakog epidermisa. Jezik im je olovasto sive boje, dok je nepce gotovo crne boje. Rogovi su razmjerno dugački, oblikom nalikuju liri. Na korijenu su sivkasti do žućkasti, a od polovice prema vrhu tamnosivi do crni. Kraći su i deblji kod bikova, a tanji i duži kod volova i krava. Papci su tvrdi i vrlo čvrste rožine, obrubljeni crnim dlakama. Telad je kod poroda češće crvena, ali zna biti bijela do siva.

Visoka otpornost, skromnost te prilagodljivost uvjetima istarskog podneblja, daje mogućnost iskorištavanja loših marginalnih pašnjaka obraslih drvenastom vegetacijom koja za vrijeme suše postaje glavna hrana.

Istarsko govedo pripada kasnozrelim pasminama goveda koje svoju zrelost doseže u starosti 6 - 7 godina pružajući izvanrednu mogućnost dugotrajne iskoristivosti ovih goveda u radu, a što ima za posljedicu i dugu rasplodnu sposobnost. Uporabna vrijednost istarskog goveda za težaka Istre bila je neupitna pa je "boškarin" postao sinonim opstojnosti istarskog seljaka kroz stoljeća. Spoznavši neprocjenjivu vrijednost autohtonih pasmina kao genetskog bogatstva i dijela kulturne baštine, posljednjeg su desetljeća učinjeni znatni napori u pogledu njihova upoznavanja i očuvanja.

Sredinom 80-ih godina, aktualizacijom problema nestajanja autohtonih pasmina na području Hrvatske, istarsko je govedo, pored ostalih autohtonih pasmina, izazvalo veći interes javnosti . Intenzivni znanstveno-istraživački rad, kao i sustavna državna financijska potpora zaštiti autohtonih pasmina domaćih životinja polučili su pozitivne učinke, što se ogleda u zaustavljanju pada veličine populacije i afirmiranja njihovog očuvanja u javnosti, te se započinje s različitim oblicima i zaštite.

Uzgojno područje: Istarsko govedo uzgaja se na području Istre i Primorsko-goranske županije

Na očuvanju i zaštiti ove pasmine djeluje od 1989. godine Savez uzgajivača Istarskog goveda (S.U.I.G.) sa sjedištem u Višnjanu.

Godine 2003. osnovana je Agencija za ruralni razvoj Istre d.o.o koja se u sklopu programa stočarstva bavi trajnom zaštitom istarskog goveda gospodarskim iskorištavanjem u sustavu ruralnog razvitka Istre. Sjedište agencije nalazi se u gradu Pazinu.
 

 

U mjesecu svibnju 2008. godine izdano je rješenje o registraciji uzgojnog udruženja (SUIG) od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.