O podrijetlu creske ovce, koja se inače uzgaja na otocima Cresu i Lošinju, pouzdanih pokazatelja nema, ali se pretpostavlja da je kao i ostale otočke ovce nastala oplemenjivanjem lokalnih ovaca sa španjolskim, talijanskim i francuskim merino ovnovima uz presudnu ulogu okoliša. Zahvaljujući okolišu creska ovca je mala, veoma živahna i izdržljiva, te prilično otporna i prilagodljiva.

Trup creskih ovaca je srednje dužine i visine, prilično skladno građen sa nešto tanjim, dužim ali izrazito čvrstim nogama prilagođenim tvrdim kamenitim terenima otoka Cresa. Glava je kratka, mala, nešto uža i šiljata. U većine ovaca čeona linija je ravna, a samo pojedina grla i ovnovi imaju jače izbočenu čeonu kost i konveksan profil lica. Glava je u pravilu prekrivena gustom, bijelom dlakom. Uši su male i položene vodoravno. Ovce su bez ili s rogovima, a ovnovi su s jakim, čvrstim i jako izraženim rogovima. Prednji dio je plitak sa dobro izraženim grebenom. Križa su nešto viša od grebena pa se leđna linija blago penje od grebena do križa, a zatim spušta prema repu. Ovce su slabo izraženih dubina i širina, što je posljedica hranidbenih uvjeta u kojima žive. Stav prednjih nogu je pravilan a zadnjih najčešće kravlji. Papci su čvrsti i dobro razvijeni. Rep creske ovce doseže i ispod skočnog zgloba s dužinom oko 32 cm te spada u skupinu dugorepih ovaca. Visina grebena kod creske ovce je u prosjeku 60-65 cm, a kod ovnova 63-70 cm. Tjelesna masa kod ovaca je oko 33-40 kg, a kod ovnova oko 50 kg.

Prema proizvodnim sposobnostima creska ovca spada u skupinu pasmina kombiniranih proizvodnih svojstava, ali način uzgoja creske ovce uvelike otežava mužnju radi udaljenosti stada od naselja, te otok Cres nije nikada bio poznat po proizvodnji sira nego je cilj uvijek bio proizvodnja janjadi za meso. Plodnost je 120-150 %. Tjelesna masa janjadi s 30-45 dana iznosi 12-15 kg. Proizvodnja mlijeka iznosi 100-150 l računajući i količinu koju posiše janje. Godišnji nastrig vune po ovci je od 1-1,5 kg a ovna od 2-3 kg.

Ovce se janje na pašnjaku, a radi mikroklimatskih uvjeta janjenja su ranija na južnom dijelu otoka.. Način uzgoja ovaca na otoku Cresu bio je oduvijek, pa i danas, određen prirodnim obilježjima i klimatskim uvjetima koji su dakako pogodovali ispaši ovaca na otvorenom tijekom cijele godine na velikim, ali oskudnim pašnjačkim površinama. Radi slobodne ispaše tijekom cijele godine izgrađene su "gromače", kamene ograde u suhozidu koje se protežu preko otočnih padina i impresioniraju promatrače i prolaznike. Tako je nastao veći broj manjih i većih "ograjica" na privatnim pašnjacima gdje se ispaša odvija po stanovitom redu, tj. ovce se sele ovisno o broju i godišnjem dobu iz jedne u drugu "ogradicu" što predstavlja jedan način pregonske ispaše. Uzgoj na takav način je najčešće prepušten "prirodi" tako da donosi i relativno dosta gubitaka koji su posljedica mraza i snijega u sjevernim dijelovima otoka, te redovite ljetne vrućine sa dužim razdobljima suše kada su ovce uglavnom prepuštene lokvama (ako nisu presušile). Na pašnjacima otoka Cresa u proljeće je ispaša relativno dobra dok je zbog suša ljeti puno lošija. Nakon jesenjih kiša trava se obnavlja, tako da tijekom zime ovce mogu naći na pašnjacima jedan minimum hrane. Pretpostavljamo da pašnjaci ovisno o položaju mogu ishraniti najviše dvije ovce po hektaru godišnje. Jedina zaštita za ovce koje su tijekom cijele godine pod udarom kiše, vjetra, sunca i mraza su šumski predjeli a najčešće šmrika, koja je danas, za razliku od proteklih vremena kada je bila korisna, uzela maha u nekontroliranom rastu te prekrila veliki dio najkvalitetnijih pašnjaka. Creska janjetina je veoma tražena upravo radi otvorenog načina držanja gdje su ovce izložene buri i posolici.

Danas se na prostoru otoka Cresa i Lošinja uzgaja oko 30 000 grla creske ovce, što u odnosu na početak 20. stoljeća predstavlja pad za oko 10 000 grla. Trend pada broja ovaca naročito je zamjetan u periodu iza drugog svjetskog rata. I pored zamjetnog pada u broju ovaca, s obzirom na 30-ak tisuća živućih grla ne može se govoriti o brojčanoj ugroženosti ove pasmine.

Iskazano kroz brojke creska ovca nije među ugroženim pasminama, a kao mjere zaštite genotipa creske ovce potrebno je kroz kontrolirane uzgoje osigurati zaštitu od upliva drugih genotipova u zaštićeni dio populacije creske ovce.