Cigaja je jedna od najstarijih pasmina ovaca koja je stvorena u Maloj Aziji, odakle se proširila na Balkanski poluotok i u cijelu Europu. Kod nas se uzgaja na prostoru Slavonije i Baranje. Mjesto i vrijeme nastanka pasmine su Mala Azija, 800 godina p.n.e.

Pretpostavlja se da je cigaja na ove prostore Slavonije i Baranje došla iz Rumunjske.
Cigaja je krupna pasmina, čvrste građe tijela i snažne konstitucije. Prosječna visina grebena iznosi kod ovaca 60-76 cm, a kod ovnova 70-85 cm. Trup je osrednje dužine, ali relativno uzak i pravokutnog oblika. Grudi su duboke i dosta uske. Sapi su dugačke i nedovoljno široke. Noge su visoke, jakih kostiju i čvrstih papaka tamne boje, tako da su sposobne za duga hodanja. Glava je srednje veličine, dosta uskog čela. Ovnovi imaju ispupčen profil. Ovce su bez rogova, a ovnovi mogu imati rogove. Uši su velike i često klempave. Glava, uši i noge crno su pigmentirani. Janjad je po rođenju sivo mišje boje. Ova boja vremenom se gubi tako da sa četiri mjeseca starosti janjad dobiva bijelu boju vune. Osim sive, janji se i potpuno crna janjad, te rjeđe šarena janjad.

Cigaja je pasmina kombiniranih proizvodnih osobina - za proizvodnju mesa, mlijeka i vune. Odrasle ovce teške su 50-65 kg, a ovnovi 70-100 kg, što pokazuje da se hranidbom i selekcijom mogu postići dobri rezultati. Iako cigaja u laktaciji može dati i do 120 litara mlijeka, danas se uzgaja isključivo radi proizvodnje mesa-janjetine. Plodnost je 140-180 %, a tjelesna masa janjadi u dobi 3-4 mjeseca iznosi 30-35 kg.

Smatra se da se danas na prostoru Slavonije i Baranje uzgaja oko 350 grla cigaje, što ovu pasminu svrstava u red pasmina čiji je opstanak u opasnosti.

Potrebno je što hitnije odrediti precizan broj preostalih grla, nakon čega je potrebno izraditi plan spašavanja od potpunog nestajanja ove pasmine.