Zagorski puran se kao hrvatska izvorna pasmina tradicionalno uzgaja na tipično ekstenzivan način, na malim obiteljskim gospodarstvima u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske – Hrvatskom Zagorju.

Zagorski puran potječe od srednjeameričkog purana Meleagris gallopavo. Uzgoj kontinuirano traje od 16. stoljeća uz povremeno križanje s drugim pasminama.

Danas se uzgaja četiri tipa zagorskih purana koji se prvenstveno razlikuju po boji perja: brončani, crni, sivi i svijetli tip.

Brončani tip – vrat, prsa i leđa su mu crne boje sa zelenim sjajem, potrbušje i butine su crne boje bez sjaja, a perje na pregibima crno- smeđe-pepeljaste boje. Krilno perje je pepeljasto-crne boje sa bijelim prugama i crnim rubovima. Repna pera su crno-smeđa prošarana svijetlo smeđim prugama i bijelog ruba.

Crni tip – potpun crne boje

Sivi tip – po vratu, prsima i leđima osnovna boja je crna prošarana bijelim, što daje sivu dojam sive boje

Svijetli tip – osnovna boja mu je bijela, prošaran je na leđima, repnom i krilnom perju svijetlo smeđim, sivim i crnim perjem

Prema studiji provedenoj u Zagorju 1999. godine utvrđena je prosječna težina odraslih purica od 3,9±0,6kg, a purana 6,9±1,3kg.

Izbor matičnih jata vrše djelatnici HPA-e, kad su životinje u dobi od najmanje 6 mjeseci. Sve rasplodne muške i ženske životinje obilježavaju se trajnim nožnim prstenom s utisnutim matičnim brojem.

Uzgoj umatičenih zagorskih purana odvija se po porodicama veličine optimalno 6 životinja, a omjer spolova 1 puran na 5 purica. Jedan uzgajivač može imati više porodica uz uvjet odvojenog držanja po porodicama u vrijeme parenja, nesenja rasplodnih jaja i uzgoja podmlatka. U slučaju posjedovanja više porodica jaja svake od njih moraju biti obilježena i njihovo valjenje izvedeno na način da se može ustanoviti identitet svakog izleženog purića glede očinstva, odnosno pripadnosti porodici. Kod primjene dvofaznog nesenja jaja tijekom proljeća i ljeta, purići iz prve faze uzimat će se u obzir za odabir u rasplodne svrhe.

Zagorski puran se već stoljećima uzgaja takozvanim slobodnim sistemom držanja koji podrazumijeva da životinje veći dio života provode na otvorenom, slobodno se krećući livadama, voćnjacima i drugim vegetacijom bogatim staništima. Samo u nepovoljnim vremenskim uvjetima i noću, odraslim se zagorskim puranima osigurava sklonište, odnosno peradnjak, a uzgoj podmlatka do bobičanja odvija se u zatvorenom prostoru u kontroliranim uvjetima.

Duljina iskorištavanja pura u reprodukciji u pravilu je tijekom jedne rasplodne godine, s mogućnošću produljenja na dvije godine u slučaju izuzetno vrijednih životinja.