Pisci iz doba Rimskog carstva spominju med sa Šolte kao med najbolje kvalitete. U tekstu Vinodolskog zakona iz 1288 godine, između ostalog se navodi:
(čl. 8) Nadalje, ako je netko noću ukrao
u staji neko živinče ili s guvna žito ili u ulištu, s
mjesta gdje se drže pčele, med, također plaća knezu
50 libara, ako je bio ondje povik "pomagaj", a po danu
40 soldina, a također i u noći, ako nije bilo povika,
kao i dvostruku štetu, kako je pisano.
U vrijeme vladavine kraljice Marije Terezije (1775) godine objavljen je naputak "Patent o pčelarstvu" u kojem su dane postavke za širenje i njegovanje pčelarstva u svih slojeva monarhije.
Marija Terezija tražila je od Kraljevskog vijeća za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju da imenuje učitelja pčelarstva na svom području. Na tu je dužnost prvi izabran varaždinac Anton Gruber 1770. godine, a dužnost je obnašao u Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji.
"Patent o pčelarstvu" iz 1775. godine
"... Da se pčelarstvo što skorije u narod raširi, oprašta se na sva vremena svakog poreza ili daće... "
Prvo pčelarsko društvo osnovano je 1879. godine u Osijeku.
Časopis "Hrvatska pčela" jedan je od 5 najstarijih pčelarskih časopisa u svijetu.
Oprema, pribor i način pčelarenja stoljećima su ostali nepromijenjeni, te se još i danas u nekim krajevima mogu pronaći tradicionalne košnice i pribor. U mediteranskom dijelu Hrvatske poznate su kamene košnice u samostanu Blace na Braču, a Domaćinović (1999.) navodi da su se takve košnice nalazile i na drugim otocima u Jadranu, a posebice na otoku Hvaru.
Godine 1905. Broz navodi da Hrvatska i Slavonija imaju 96.000 košnica i to 87.000 s nepokretnim i 9.000 s pokretnim saćem (Belčić i sur., 1990.). Za usporedbu, u 1999. godini registrirano je preko 146.000 košnica s pokretnim i 6.500 košnica s nepokretnim saćem (HSC, 2000.). U Hrvatskoj se način tradicionalnog pčelarenja zadržao dugo, sve do sredine 20. stoljeća.
Širenjem nametnika Varroa destructor smanjuje se i gubi običaj da svako seosko gospodarstvo ima pčele, najčešće nekoliko košnica s nepokretnim saćem. U sadašnjim uvjetima držanja pčela neophodno je veće znanje i veća briga o zajednicama da bi se održale.