Odsjek za kontrolu kvalitete meda sastavni je dio Odjela za kontrolu kvalitete poljoprivrednih proizvoda, službeno je započeo s radom 16. studenog 2011. godine, a smješten je u Križevcima, Križevačka poljana 185.
Osnovni je cilj uspostave Laboratorija za kontrolu kvalitete meda sustavnim praćenjem parametara kvalitete meda, odnosno utvrđivanjem fizikalno – kemijskih osobina meda pčelarima osigurati potvrdu o vrijednosti njihova proizvoda, a potrošačima potvrditi kvalitetu i sigurnost u proizvod.
Usluge Laboratorija su namijenjene za oko 7 000 pčelara evidentiranih u bazi podataka koju vodi Hrvatska poljoprivredna agencija. Analitičke metode koje se provode u Središnjem laboratoriju za kontrolu kvalitete mlijeka i Laboratoriju za kontrolu kvalitete stočne hrane akreditirane su prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025 za ispitivanje hrane za životinje, a u pripremi je akreditacija za Laboratorij za kontrolu kvalitete meda.
HPA je institucija s višegodišnjim iskustvom u laboratorijskoj analitici i organizaciji prikupljanja uzoraka s područja cijele Republike Hrvatske.
Osnova zadaća Odsjeka za kontrolu kvalitete meda jest pružanje usluga:
· uzorkovanja meda,
· prikupljanja i transporta uzoraka meda s područja cijele Republike Hrvatske,
· pripremanja uzoraka za analizu,
· uz senzorsku ocjenu, izvođenje kompletne kemijske i fizikalne analize meda sukladno Pravilniku o medu (NN 93/09).
Laboratorij za kontrolu kvalitete meda je opremljen suvremenom analitičkom opremom, a educirano osoblje provodi slijedeće analize:
Sadržaj vode u medu - voda je nakon ugljikohidrata drugi prevladavajući sastojak meda, a najveća dopuštena količina vode u medu iznosi 20 posto;
Hidroksimetilfurfural - HMF - ukazuje na svježinu meda, dopuštena količina kod stavljanja na tržište je 40 mg/kg meda;
Električna provodnost - mjerenjem ukazuje na biljno porijeklo meda i služi kao jedna od metoda za razlikovanje nektarnih vrsta (najviše 0,8 mS/cm) meda od medljikovca (najmanje 0,8 mS/cm);
Melisopalinološka analiza ili analiza spektra i udjela peludi je jedina odgovarajuća metoda za određivanje botaničkog i zemljopisnog podrijetla meda;
Određivanje reducirajućih šećera - više od 95 posto suhe tvari su šećeri - dozvoljeno je najmanje 60g/100g za nektarne i najmanje 45g/100g za medljikovce i mješavine s medljikovcima;
Određivanje saharoze - mjerenjem saharoze utvrđuje se količina neinvertiranih šećera, a najviša dozvoljena količina je 5g/100g, te iznimno 10g/100g meda (bagremov, lucerkin, eukaliptusov, med agruma);
Određivanje aktivnosti dijastaze - enzime u med dodaju pčele i oni su pokazatelj prirodnosti meda. Izmjerena aktivnost dijastaze treba biti najmanje 8 jedinica po Shadeu;
Određivanje kiselosti - med prirodno sadrži
organske kiseline, a dozvoljeno je najviše 50 mEq/1000 g meda